Napokon nam se vratila, kažu najteža utrka u Hrvata. Bila to istina ili ne, svatko tko se u subotu, 03. rujna pojavio na startu utrke, za mene je pobjednik.
Sretan sam što mi se pružila prilika sudjelovati u utrci i predstaviti svoj grad Sveta Nedelja, svoj DVD Sveta Nedelja te ideju inkluzije. S ponosom sam opet obukao vatrogasnu odoru i s punom opremom i sa halliganom u ruci ispenjao sam 4 x 25 = 100 katova Zagrepčanke iliti 1960 stepenica.
Svaki od ta četiri uspona posvećen je inkluzivnoj priči djece s teškoćama i njihovim obiteljima.Prvi uspon posvetio sam djeci i mladeži s dijagnozom ARTHROGRYPOSIS MULTIPLEX CONGENITA (AMC) koja zahtjeva niz medicinskih (operativnih) tretmana u inozemstvu čije troškove NE POKRIVA HZZO. Uz to potrebna je dugotrajna rehabilitacija koju roditelji sami pokrivaju.
Drugi uspon posvećen je obitelji Sabljić i Davidu koji je unatoč invaliditetu aktivan sportaš i planinar te ambasador inkuzivne inicijative ‘Planinarenje i penjanje za sve’. Roditelji Petra i Goran Sabljić okupljaju obitelji djece s teškoćama i aktivno promoviraju sport, planinarenje i boravak u prirodi koji ima snažan terapeutski učinak za sve osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama.
Treći uspon posvećen je djeci i mladeži s dijagnozom spektra AUTIZMA, obitelji Lidija Blažević te Udruzi SJENA koja aktivno promiče inkluziju i bori se za bolje sutra za sve OSI i za svu djecu s teškoćama.
I četvrti uspon posvećen je plemenitoj ideji Udruge SPIK – Sve Pod Istim Krovom koja uskoro kreće u medijsku kampanju u cilju izgradnje Rehabilitacijskog centra za djecu s najtežim oblicima invaliditeta.
Vjerujem da se svi bez obzira na invaliditet možemo pronaći u tim pričama i vjerujem da bi se mnogo toga moglo ostvariti kada bi se svi malo više potrudili.
Dok sam ja prolijevao znoj na stepeništu Zagrepčanke, prijateljica i aktivistica Petra Sabljić uzela si je za cilj četiri puta ispenjati najviši vrh otoka Hvara – Sveti Nikola (626 m). Tako je utrka Zagrepčanka 512 dobila sasvim drugačiju dimenziju. Premda udaljeni i Petra i ja imali smo isti cilj – promovirati ideju inkluzije i oboje bi željeli da naša djeca žive u društvu u kojem će se sva djeca s teškoćama osjetiti prihvaćenim i poštovanim. I Petra i ja, jako dobro znamo da se inkluzija ne razvija bez borbe, upornosti, ustrajnosti, hrabrosti i ljubavi. Od prve do zadnje stepenice, od podnožja do vrha, od prizemlja do 25 kata boriš se sa sobom, guraš demone i nalaziš ih opet na startu. Svaki uspon priča je za sebe i svaki od njih metafora je svega onoga što si u životu doživio i onog što te još čeka. Nismo došli na Zagrepčanku da nam bude lako.
Hvala svima trkačima na podršci, svaka čast organizatorima DŠR Aktivan život koji su uspjeli od prve utrke do danas održati fenomenalnu atmosferu te pravi sportski i humani duh. Upravo radi toga ova utrka je nešto posebno i fenomenalno. Hvala DVD Sveta Nedelja & vatrogasci grada Sveta Nedelja što me stalno podsjećate kako je vatrogasna odora najljepša na svijetu i što ste mi pružili priliku da se ponosim što sam dobrovoljni vatrogasac. Bravo, bravo i nebrojeno puta bravo obitelji Sabljić na fenomenalnom podvigu, ne mogu vam ni opisati koliko mi je drago što smo prijatelji i što zajedno pišemo priče o hrabrosti, upornosti, ustrajnosti, ludosti i inkluziji.I na kraju, veliko, veliko hvala mojoj obitelji koju volim najviše na svijetu i znam da nije lako imati hudog Štefa za taticu. Curke volim vas jako, jako, jakoooo.
Vidimo se opet – ZAGREPČANKA4EVER
Stjepan Dubac